Mogućnost korištenja istražnog upitnika možemo ilustrirati na kratkom isječku iz istražnog upitnika kojeg je popunjavalo 14 zaposlenika jedne tvrtke povodom krađe novca iz ureda direktora. Kasnije je utvrđeno da se radi o internoj krađi. Upitnik je sadržavao 28 pitanja. Zbog ograničenosti opsega ovog članka prikazati ćemo odgovore na samo dva projekcijska pitanja koja su dobar primjer važnosti potpune i ispravne interpretacije odgovora na postavljena pitanja i verbalnih indikatora laganja. Na desetom mjestu u upitniku je bilo pitanje: “Koji su uzroci doveli do krađe novca prema Vašem mišljenju? Navedite barem tri razloga.” Odgovor jednog zaposlenika na to pitanje bio je: “Osobe su iskoristile otključan i prazan ured i uzele novac. Netko je iskoristio gužvu tijekom domjenka i uzeo novac. Možda novac nije ni bio u uredu.”
Analizirajmo ukratko sadržaj odgovora koje je dao jedan od zaposlenika, riječ po riječ. Koristio je riječ “osobe”, a ne “počinitelji”, “lopovi”, “kradljivci”, koristio je množinu iako su svi ostali anketirani koristili jedninu i ovakve vrlo izravne i prikladne termine. Riječi u njegovom odgovoru “su iskoristile” ukazuju na relativizaciju, da osobe nisu išle za tim već se to dogodilo usput. Koristio je riječi “otključan i prazan ured” iako je većina zaposlenika navodila da je nemoguće ukrasti nešto iz direktorovog ureda jer kad njega nema, ured je zaključan. Riječ “uzele” predstavlja eufemizam odnosno ublažavajući termin kojeg smo već spomenuli naprijed u kontekstu laganja. Nije koristio termine, “ukrale” ili “otuđile”. U drugoj rečenici: “Netko je iskoristio gužvu tijekom domjenka”, ukazuje na pokušaj proširivanja kruga potencijalnih počinitelja i skretanje fokusa istražitelja. Ovakvom formulacijom želio je ukazati da je počinitelj mogao biti bilo tko. U tvrtki je tih dana doista bio domjenak na kojem je bio veći broj uzvanika. Trećom rečenicom: “Možda novac nije ni bio u uredu.”, uočava se dodatno skretanje fokusa istrage na samog direktora da je lažno prijavio ili negdje drugdje zametnuo novac. Rečenica stoga i počinje verbalnom ogradom “možda”.
Na šesnaestom mjestu se u upitniku nalazilo pitanje: “Što mislite da bi se trebalo dogoditi onome koji je ukrao novac kada ga uhvatimo?” na koje je ista osoba odgovorila: “Prvo treba vidjeti je li stvarno ukraden. Možda je nekome životno važno.” U razmatranju odgovora na ovo pitanje moramo se zapitati kako bi trebao glasiti ispravan odgovor osobe koja daje izjavu kao potencijalni osumnjičenik za krađu koju nije počinila. Nevina osoba bi u pravilu odgovorila: “Pa treba dobiti otkaz.” ili “Treba ga kazniti.” ili “Pozvati mu policiju treba, sutra će ukrasti nama stvari” ili slično. Međutim, kako je odgovorio ovaj ispitanik? Možemo uočiti ponovljenu relativizaciju postojanja krađe i izostala je očekivano oštra reakcija koju je zamijenilo razumijevanje za počinitelja.
I u odgovorima na većinu drugih pitanja ovaj zaposlenik pokazivao je snažne indikatore laganja za razliku od ostalih zaposlenika koji su popunjavali istražni upitnik.
Ovakvi odgovori iz istražnog upitnika odveli su istražitelje prema njegovom sinu koji je također zaposlenik u tvrtki, ali nije radio u uredima, već kao dostavljač i zbog toga nije bio u prvom krugu osumnjičenih. Kada je i sin popunio istražni upitnik također su i u njegovim odgovorima uočeni brojni indikatori laganja. Novac su ukrali iz koverte u uredu direktora koji je doista bio otključan. Dan prije domjenka. Direktor je rekao istražiteljima da je zaboravio zaključati ured taj dan no to nitko od drugih zaposlenika nije znao osim počinitelja. Sinu je novac trebao za vraćanje duga kamatarima. Kasnije su tijekom istražnog intervjua obojica priznali počinjenje krađe.
Osim u ovakvim klasičnim slučajevima, kao što je spomenuto u uvodu, postoje mogućnosti široke primjene znanja i vještina detekcije laganja u rješavanju svakodnevnih poslovnih problema. U konačnici, samo odluke koje se donose na temelju istinitih informacija mogu dovesti do pozitivnih učinaka. U tom smislu i ovaj članak ukazuje na mogućnost jačanja osobnih sposobnosti stručnjaka u području sigurnosti, a posredno i sposobnosti državnih tijela i kompanija u rješavanju sigurnosnih problema.